Tipovi i Trikovi

Šta vas sve čeka prvi put na aerodromu

Prvo stresno iskustvo

Posle ovih 8 godina aktivnog putovanja, zaboravim na činjenicu da sadašnja rutina u pakovanju, letenju itd. nije došla sama od sebe. Sećam se prvog leta za Pariz sa sestrom. Imale smo oko 24, 25 godina. Dobile smo savet da kad polećemo i slećemo držimo usta otvorena zbog pritiska u ušima. I nas dve, jedine sa otvorenim ustima u celom avionu, čekamo poletanje i sletanje. Bilo nam je posle jako smešna cela slika.

I baš na prvom letu sam se susrela sa jako strogom graničnom policijom. Imali smo stop u Frankfurtu i na pasoškoj kontroli su me toliko prepali policajci, a ja zbunjena, uplašena, prvi put letim, ne znam ni da li sam dobro čula šta me pitaju. Gledam sestru koja je već završila sa svim tim i čeka me i pokazuje na sat – zakasnićemo na sledeći let. Ja očajna gledam u policajca, pa u nju. Na kraju mi je vratio pasoš sa rečima – ako te opet vidim ovde, vratiću te u Srbiju. A fora je bila u putnom osiguranju i kako ću ja to da platim ako mi se nešto bude desilo. Od tad me niko nikada nije pitao za putno osiguranje, a uvek ga imam. Danas bih se svemu tome slatko nasmejala, ali tada mi je bilo jako traumatično celo iskustvo. Uspele smo da stignemo na sledeći let do Pariza.

Dolazak na aerodrom

Ono što je mene tada vodilo jeste ponašanje drugih, nadala sam se, iskusnijih putnika ispred mene. Savetujem vam da za prve letove stvarno dođete 2 sata ranije na aerodrom. Posle steknete rutinu i sami procenjujete koliko je aerodrom veliki i da li stvarno ima smisla dolaziti toliko ranije. Čim stignete na aerodrom, pronađete šalter avio kompanije sa kojom letite, sačekate red, predate pasoš, ištampaju vam kartu ukoliko ne postoji opcija online čekiranja, predate prtljag ako je to uključeno u cenu karte i na šalteru vam naznače sa kog gate-a leti avion na koji treba da se ukrcate, ukoliko je poznat broj gate-a. Ukoliko nije, saopštiće vam da pratite na ekranima na kojima je ispisan red letenja i koji se nalaze svuda po aerodromu.

Pasoška i bezbednosna kontrola

Sledeći korak je pasoška kontrola ili bezbednosna kontrola, zavisi od aerodroma do aerodroma.

Ako uzmemo za primer beogradski, Nikola Tesla aerodrom, prvo ćete proći pasošku kontrolu. Mada, ako ćemo baš redom, prvo prolazite pored pulta na kom pokazujete kartu za ukrcavanje koju su vam prethodno izdali na šalteru ili ste je sami ištampali i pasoš. Oni bace letimičan pogled i vi nastavljate dalje ka redu ka pasoškoj kontroli. Dobijete pečat, eventualno vam postave par pitanja, gde letite, koliko dugo ostajete. Čim završite sa tim, možete se osvežiti u nekom od kafića, kupiti nešto u Duty Free Shopu ili odmah se uputiti ka gate-u. Pratite strelice koje će vas usmeriti ka delu aerodroma gde se nalazi vaš gate (A, B, C). Na gate-u će vas sačekati prolazak kroz detektor metala. Tražiće vam da pokažete kartu. Na pokretnu traku, u plastične kutije stavljate torbicu, sav metal iz džepova, čak sve iz džepova smestite u torbicu, ako je imate, ako ne onda u džep od jakne, koju, takođe, stavljate u plastičnu kutiju, skinete kaiš, šal, izvadite tečnost iz ručnog prtljaga, koja ne sme da premašuje 100ml ukoliko nije kupljena na aerodromu, izvadite i laptop ukoliko ga imate. Policajac će vam pokazati da prođete kroz detektor metala. Možda će vam tražiti da se izujete i stavite obuću na pokretnu traku. Mogu vas i ručnim detektorom skenirati i testirati da li na vašim dlanovima postoje tragovi baruta. Ukoliko osoblje primeti nešto sumnjivo kod vaših stvari, zamoliće vas da pokažete sadržaj lične ili ručne torbe. 

Sledeći korak je da sačekate da se objavi ukrcavanje, pokazujete opet pasoš i kartu koju osoblje skenira i vi se upućujete ka autobusu ili mostu kroz koji direktno stižete u avion. Ni sad nije vreme da svoju kartu spakujete, jer će vam je kabinsko osoblje tražiti na uvid. Nađete sedište prema onom što vam piše na karti. Možete zamoliti kabinsko osoblje da vam pokaže koje mesto je slobodno, ukoliko vaše nije zadovoljavajuće, ali nemojte to raditi na svoju ruku, jer možete sesti na već rezervisano mesto i samim tim napraviti gužvu i pometnju i odložiti poletanje.

Nadam se da ste stvorili sliku u glavi kako će to prvo iskustvo dolaska na aerodrom i letenja izgledati i da će vam moji saveti pomoći. Da li ste vi imali neku zabludu ili neprijatno iskustvo prilikom prvih letova?

NAPOMENA: Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa ovog bloga bez mog prethodnog odobrenja.

All photos by: Private gallery

Camera used: Nikon D3000

Facebook profil: https://www.facebook.com/danicassmallworld/

Instagram profilhttps://www.instagram.com/danicas.small.world/

 

2 replies »

  1. Prvo iskustvo – mart 2016, put u Hanover (avionom do Frankfurta pa onda vozom). Sećam se da mi je od svega bilo najbitnije da dobijem mesto pored prozora i da nije bilo kraja mojoj sreći, kao ni kraja ponosu zbog prve fotke napravljene kroz prozor aviona (https://www.instagram.com/p/BDKuYdGHpWQ/). Pasoška kontrola u Beogradu je bila skroz ok, kao i security, jedino me je i tada i danas izuzetno nerviralo ono izuvanje i skidanje kaiša (a kao što pre neki dan napisah, na ciriškom aerodromu ćeš na security kontroli ostati bez flaše vode, ali nakon toga bez problema možeš da kupiš švajcarski nož :)).

    U Frankfurtu sam malo imao tremu… Sećam se da na pasoškoj kontroli prvo nisam dobro čuo/razumeo šta me policajac pita, pa sam hteo da se malo nagnem ka njemu i svom snagom sam zveknuo čelom u staklo na šalteru (nisam ja kriv što su ga uglancali tako da se ne vidi da je tu :)). Ovaj me samo pogledao, udario pečat i vratio pasoš… 🙂

    U povratku sam sa kolegom prvo krenuo u obilazak Frankfurta i prilično kasno smo stigli na aerodrom. Sećam se da mu to dugo nisam oprostio, jer zbog tog kašnjenja nisam uspeo da dobijem mesto pored prozora, sve je bilo već popunjeno. Težak život :). Security u Frankfurtu je delovao prilično ozbiljno za nekoga kome je to drugi let u životu i prvo takvo iskustvo. Prvo onaj skener u kome stojiš raširenih ruku i nogu, pa onda ručni pretres, pa test na barut… Malo traumatično, ali opet zanimljivo. E, kod sletanja u Beograd se dobro sećam da sam mislio da će mi glava eksplodirati. Znao sam već sve one priče za otvorena usta, žvakanje, zevanje… ali ništa nije pomoglo.

    Pa htedoh da te pitam, Danice, koji je tvoj recept za sprečavanje zapušenih ušiju i bola u glavi? Ja recimo u poslednje 2 godine putujem službeno u Cirih na svakih par meseci i prilikom sletanja na ciriški aerodrom nijednom nisam imao problem, ali zato kad se sleće u Beograd redovno mi puca glava i ne čujem ništa narednih pola sata. Sa ili bez otvorenih usta, žvakanja, zevanja… uvek isto. Pretpostavljam da je problem u većoj brzini poniranja i da mi to pravi probleme, ali gomila drugih ljudi leti sa mnom i nisam primetio da se neko žali.

    Like

    • Nasmejao si me 😁 Ja sam par puta dozivela dame uvo toliko boli, da mislim da ce puci i onda moram da drzim prst na njemu dok ne sletimo. Meni pomaze zevanje i to zevnem vise puta dok ne uspe. Onda gutanje vazduha sa zapusenim nosem i onda pritisak ode na usi. Zvaka je umela da mi pomogne. Čula sam priče kako osoblje ne ume u kabini da namesti pritisak, pa zato imamo te osećaje u ušima. Na kraju, nisam baš sigurna šta je tačno.

      Like

Leave a Reply