"Milice, koliko još dana odmora imaš? Jel bi negde sa Mihailom i sa mnom na put?" Da li sam mislila da će jednog trenutka pomisliti kako je loša ideja da nas dve same otputujemo sa desetomesečnom bebom - nijedne jedine sekunde. To je jedna od vrlina moje kume, samo da znate. Letele smo Wizz Airom... Continue Reading →
Zašto me baš briga što prevrćeš očima kad moje dete plače u avionu
Tačno pre izlaska iz autobusa, a pre samog ulaska u avion, Mihailo iz pozicije posmatrača prelazi u poziciju - vrišteći centar sveta. Ja ga nosim uz stepenice do ulaza u avion, sa sve rancem, kesama. Vlada iza rastavlja kolica i još kesa i rančeva treba da unese. Stjuardesa nam se smeška. Uspevam nekako da joj... Continue Reading →