Evropa

Bolonja – crvena, tornjevita, masna i pametna

Nakon Trsta i Venecije, uputili smo se ka Bolonji, gradu koji prvi put posećujem. Dok me je Venecija asocirala na misteriju, Bolonja mi je bio grad u kom se dobro jede.

Iz naslova zaključujete kako sam priču o Bolonji podelila u 4 celine:

MASNA BOLONJA

Ne znam da li znate, ali bolonjeze sos nikako ne ide sa špagetama. Isključivo ide sa taljatelama. Toliko puta sam naručivala špagete bolonjeze i toliko puta kršila pravilo, da me malo blam…malo. Iz ovog grada potiču još i mortadela, parmezan i balzamiko sirće. Zato je i dobila nadimak “La Grassa” – debela, tj. masna 🙂 Nigde nisam bolje jela, sem možda u San Gimignanu, u našoj kući na tri dana, al o tome ćemo već u sledećem nekom postu.

Seli smo u prvi kafić na šetalištu, naručili tanjir sireva sa medom i marmeladom, mineralnu vodu i naravno espreso. Nikad ne uspem da odolim nekoj nesvakidašnjoj kombinaciji. 

A onda smo nastavili do prodavnice/restorana Tamburini i pazarili par kila taljatela. Nisu nas na granicama pretresali, dobro je. 

Trattoria Gianni u Via Clavature je bila pravi izbor da se probaju specijaliteti kao što su pršuta sa dinjom i taljatele sa bolonjezi sosom. Možda da prestanem da pričam o hrani, ogladnim momentalno.

 

CRVENA BOLONJA

Uspela sam da nađem dva vrlo različita viđenja zašto je Bolonja dobila epitet crvena (napisala sam apetit prvo, samo zbog obilne priče o masnoj Bolonji). Prvo stanovište je da Bolonja uvek gajila posebne simpatije ka socijalizmu i da zog toga nosi taj epitet, a drugo je jasno i bliže mom shvatanju. Fasade Bolonje su skoro sve crvene, sa prelepim lukovima – portico koji vas štite od bilo koje vremenske prilike, i tako 45 kilometara. Možete da šetate bez kišobrana, da ne nosite naočare kada je sunce jako.

TORNJEVITA BOLONJA

Nekada je u ovom gradu bilo preko 100 tornjeva. Svako ko je iole glasio za imućnijeg u ovom gradu se nadmetao u visini tornja koji će izgraditi na svojoj kući. Mnogi nisu opstali da današnjeg dana, ali tornjavi Azineli i Garisenda na Piazza di Porta Ravegnna odolevaju vremenu uprkos velikim, vidljivim nagibima. Plaše studente Bolonje legendom da onaj ko se popne na vrh Azineli tornja, nikad neće završiti faks. A, ruku na srce, nije se ni lako popeti. Visok je 97 metara, ima preko 400 stepenika i nakrivljen metar u odnosu na osnovicu. Ulaz je 5 EUR i generalno, savet je da ulaznice kupite online da biste izbegli čekanje u redovima. Garisenda toranj je visok 47 metara i nakrivljen čak tri metara u odnosu na osnovicu. Izgleda moć nije uvek stabilna i može čak i da se iskrivi, prilično. 

PAMETNA BOLONJA

Ako studirate ili ste studirali po Bolonji, kao i ja, onda vam nije nepoznato zašto Bolonju zovu pametna. Najstariji univerzitet, svakako, pravda taj epitet. Čini ga 23 fakulteta sa preko 100 000 studenata, što čini četvtinu stanovništa, pa možemo Bolonju nazvati i mladom 🙂 Mi nismo uspeli da vidimo mnogo studenata na ulicama. Verovatno su krajem avgusta svi po čitaonicama i uče (hahahaha). Neki od zvučnih imena koji su pohađali ovaj univerzitet su Petrarka, Dante, Nikola Kopernik, Paracelzijus, Direr, a Umberto Eko je držao predavanja. 

Univerzitetska biblioteka je, nažalost, bila zatvorena prilikom naše posete. Zadovoljili smo se bibliotekom sličnog šarma u Raveni. 

Palazzo delli’Archiginassio prvo sedište Bolonjskog univerziteta. Sadrži biblioteku, sale za predavanja iz prava i umetnosti i Teatro Anatomico – amfiteatar dekorisan rezbarenim drvetom za vežbe iz anatomije. Poznata statua je Ercole Lelli-Spellati i predstavlja čoveka bez kože. Vrlo impozantno. Ulaz je 3 EUR.

A šta je to što treba još videti u Bolonji?

  • Findestrella di Via Piella prozor u ….kanal. Porede je sa Venecijom zbog tog kanala, ali je istina da nije ni blizu Venecije. Simpatično je što samo jednim pokretom otvarate prozor do kanala. Naprave atrakciju ni od čega.

  • Piazza Santo Stefano sa istoimenom crkvom, tačnije 7 crkava spojenih (Sette Chieze).

  • Quadrilatero – stari kraj u kom možete naći tezge sa svežom hranom, ručno izrađene taljatele i ostale đakonije.
  • Piazza Maggiore – glavni trg sa crkvom svetog Petronija, najvećom gotičkom crkvom na svetu. Kad uđete unutra, spazićete ograđenu liniju na podu, koja predstavlja meridijan, koju je 1655. izracunao i kreirao Djovano Domeniko Kasini. Crkva je poznata i po fresci zbog koje su dva puta i pokušani napadi na istu. Naime, predstavljen je prorok Muhamed koga proždire demon u paklu. Svedoci Bolnje kao predstavnika barokne muzike su dva para orgulja iz XV i XVI veka.

  • Piazza di Nettuno sa fontanom predstavlja najfotografisaniji deo Bolonje. Reke koje su simbolizovane su Gang, Nil, Amazon i Dunav. 

  • Desno od fontane, ako okrenete leđa crkvi, nalazi se prolaz Voltrone del Podesta izmedju palate Podesta i Palate Re Enzo u kome je nakada bila smestena gradska pijaca. Prostor je korišćen i za vešanje bogohulnika, a kasnije su tu postavljene statue svetaca – zaštitnika grada: svetog Petronija, Franceska, Domenika i Prokola.
  • Madonna di San Luca crkva na brdu, malo van Bolonje. Do nje možete doći kolima ili pešaka, prolazeći 666 lukova.

Put nastavljamo ka Raveni, carstvu mozaika.

Povoljne letove iz Niša za Bolonju možete videti na sledećem linku.

Sve postove posvećene medenom mesecu i proputovanju kroz Italija vas čekaju u postu 4074 kilometara kroz Italiju za medeni mesec.

NAPOMENA: Zabranjeno je preuzimanje sadržaja sa ovog bloga bez mog prethodnog odobrenja.

All photos by: Danica, Vlada

Camera used: Nikon D3000, Samsung S9

Facebook profil: https://www.facebook.com/danicassmallworld/

Instagram profilhttps://www.instagram.com/danicas.small.world/

5 replies »

  1. U Italiju sam se davno zaljubila i ne mogu da prestanem da joj se vraćam. Bolonju još nisam obišla, ali posle ovog posta, čim mi se ukaže prilika, eto mene 🙂

    Like

    • Bolonju često nepravedno zaobilazimo. A verujem da ima jos par takvih gradova, mada, Italija je stvarno cela magična.

      Like

Leave a Reply